Sven Lazić 3. mjesto na županijskom prvenstvu u Ciklokrosu

Ove nedjelje 6.1.2013 Sven Lazić osvojio je 3.mjesto na Županijskom prvenstvu u Ciklokrosu održane u Dotrščini.

Utrka je bila blatna i zahtjevna kakva i treba biti ali Sven je pokazao izvrsnu kontrolu na biciklu i uspio savladati sve prepreke.

Sljedeća utrka mu je u Splitu gdje će nastupiti na državnom prvenstvu u Ciklokrosu koje organizira Biciklistički klub SPLIT 13.01.2013. s početkom u 11,00 sati.

Utrka će se odvijati u Krugu dužine 3600 m, koji je potpuno zatvoren i obilježen trakom, osiguran sa 20 redara.

Ovo je izvrsna priprema za Triatlonsku sezonu. Sven je pokazao iznimni napredak već nakon 3 mjeseca kvalitetnog rada pod vodstvom trenera Gorana Peića.

Za sve one koji nisu upoznati sa Ciklokrosom evo par detalja:

Ciklokros je vrsta biciklističkih utrka koje se prakticiraju od listopada do kraja siječnja. Utrke se održavaju van običnih asfaltiranih cesta (na livadama, putovima i savladavajući prirodne i umjetne prepreke), a voze se u vremenski ograničenom razdoblju. Tako npr. kategorija početnika vozi 20 min, kadeti 30 min, juniori 40 min, seniori 50 min i veterani 40 min. Vozi se na kružnoj stazi. U konkretnom slučaju, u Puli jedan krug bio je dužine 1870 metara, od toga 180 metara asfalt, 800 metara valovita (makadam i šumica s kratkim usponom za trčanje i jedna prepreka), 690 metara asfalt (valovito s nekoliko oštrih zavoja), 50 metara razvučene betonske stepenice i 150 metara asfalt. U plasman ulaze isključivo natjecatelji koji su ostali u istom krugu iza pobjednika u svojoj kategoriji.

Bicikli kojima se vozi ciklokros vrlo su slični biciklima za cestovne utrke (popularnim „specijalkama”). Lagane sa tankim kotačima, ali robusnije i manje tvrde sa gumama s više ili manje profila. Okvir bicikla nešto je manji, sa srednjom osovinom više podignutom od tla (zbog izbjegavanja neravnina i prepreka), vilice su nešto šire da se izbjegne zadržavanje blata na kotačima, a iz istog su razloga i kočnice nešto drugačije konstruirane. Prednji zupčanik prijenosa ima nešto manje „zubi” nego klasični „cestovnjak” iz razloga da se može bolje iskori­stiti na težim terenima. Ciklokros zahtijeva veliku spretnost kod vozača budući da mora često silaziti, odnosno penjati se na bicikl, a i snage jer se na pojedinim dijelovima staze bicikl mora nositi na ramenu. Jasno je da su zbog teškog terena česti kvarovi na biciklima, kao i pucanja guma stoga osim snage, znanja i tehnike treba imati i malo sportske sreće da se pobjedi na ciklokros utrci.

Službene utrke voze se od 1950. godine i to isključivo u zimskim mjesecima. Ciklokros je disciplina pogodna i za vozače cestovnih i za vozače brdskih utrka. Državnim prvenstvom u ciklokrosu praktično se označava kraj bazičnih priprema za narednu sezonu u kojima je naglasak dan na treningu snage, nakon čega počinju pravi „biciklistički” treninzi izdržljivosti.