Ranom smo se subotnjom zorom (još lagano uspavani) okupili ”kod kuće” tj, kod famoznih triatlonskih kontejnera. Razbudili smo se pokušavajući utrpati svu silu bicikala, kotača, pedala, ključeva ruksaka i hrane u dva kombija, a sa trećim nam je u pomoć uskočio i Vladimir Žic prevozeći kotače i dijelove. Uzbuđeni smo krenuli osvajati kilometre autoceste i jureći kroz tunele, uz kraće ili duže pauze i povremena skretanja s puta stigli smo na odredište. Neki prije, neki kasnije. 😀 Lovili smo se, čekali i tražili po tom malom gradu i naučili prvu lekciju: idući put putujemo, stajemo i parkiramo se skupa.
Kilometri iza nas, žuta tabla Rovinj, sunce, prvo ovogodišnje kupanje u moru, glazba, ljudi, slobodan dan i utrka! Dan je započeo obećavajuće.
Pokupili smo startne brojeve i majice, posložili bicikle i uputili se prema tranziciji. Uz pomoć vrijednih ruku iskusnih triatlonaca i neiskusni su (budući) triatlonci uspjeli pohvatati konce. Trener Goran je, kao pravi maher, odmah skužio da od službenog brifinga prije utrke neće biti ništa pa nas je okupio i sve pojasnio. Jest da smo se tijekom utrke gubili, neki na plivanju, neki na biciklu, neki na trčanju, ali uz puno volje se sve da savladati, čak i nejasno označena staza.
Najava hladnog mora pretvorila se u činjenicu pa smo (s puno vriske) sasvim polako ulazili u taj slani ”frižider”. Uzbuđenje je raslo, baš kao i prije svake utrke! Momci su na zvižduk krenuli hrabro i uz puno mjehurića. Tri minute kasnije iskusne triatlonke u neoprenima zauzele su prvu liniju, a rekreativke i početnice odmah krenule za njima, dakako, nešto sporije 😀 Voda je bila le-de-na i stvorena za hiperventiliranje 🙂 Kadeti i kadetkinje krenuli su posljednji.
Nakon vrludanja po vodi i traženja mjesta za izlazak, tranziciju smo prošli brže ili sporije, ovisno o tome kako je tko dolazio na treninge ”vježbanja oblačenja kacige i tenisica”. Uputili smo se na cestu, početna je uzbrdica savladana, a nakon nje sve je svima krenulo lakše. Uvjeti vožnje bili su odlični: suha cesta bez većih rupa, ne prevelika vrućina, uz nogu-niz nogu, povjetarac ugodan i ne u prsa… Onda su se u par navrata pojavili automobili i kombiji kojima tu nije bilo mjesto i pokvarili opći dojam… Do druge smo tranzicije svi stigli u komadu, jedino je Matiju D. usporio pad u oštrom zavoju na kojem je bio parkiran automobil. Tek smo kasnije vidjeli da nije bio jedini, ali ogrebotine brzo zarastaju. Već na trčanju! J
S malim nedostatkom zraka krenuli smo na trčanje na kojem su nas usmjeravali odličan voditelj, gledatelji, redari i redarke na biciklima. Trčali smo dva kruga kroz špalir navijača i slučajnih prolaznika, pili vodu dok je te tekućine bilo, a bodrenje klupskih kolega nije izostajalo. Poznati nas glasovi doista mogu natjerati da damo i još onu malu mrvicu više.
U nejasno smo označen cilj utrčavali pomalo, grlili se i čestitali, razvlačili umorne osmijehe, pogledom tražili vodu i voće. Najvećim su pljeskom do cilja dopraćene Ana i Sonja, novopečene triatlonke. Naravno, nismo ništa manje ponosni na Đuru, Damira i Danijela koji su također preživjeli svoj prvi triatlon.
Nakon hlađenja, klopanja i presvlačenja slijedilo je pljeskanje kojeg nekako baš uvijek ima puuuno. Nije ni čudo kad imamo puno brzih, spretnih i snažnih triatlonki i triatlonaca. Darija je (sad već govorimo ”naravno”) bila najbrža žena ukupno i najbrža seniorka te uzela 13. naslov državne prvakinje. Eugen je napravio to isto, osvojio juniorsko zlato i treće mjesto ukupno. Najbolji su, kad već ne mogu drugačije. Josip je oko vrata objesio kadetsko srebro, mlađi junior Matija kući odnio broncu, baš kao i senior Gordan.
Poseban pljesak zaslužio je ženski dio kluba jer su se ama baš sve djevojke vratile s medaljama oko vrata, neke i sa nekoliko njih. Ana i Sonja, triatlonske debitantice, osvojile su srebro i broncu u kategoriji nelicenciranih natjecateljica. Dariju smo već nahvalili, a u njenoj je kategoriji (na drugom triatlonu u životu) treće mjesto zauzela Anamarija. Nataša je bila četvrta seniorka, pa su sve tri klubu donijele prvi ekipni ženski pehar i tri brončane medalje.
Momci su, kako to i obično biva, bili nešto brži, pa je trojac Eugen, Gordan i Mihael osvojio muško ekipno srebro.
Na natjecanju su još nastupili: Dragutin (4. mlađi kadet), Zara (7. mlađa kadetkinja), Borna i Sven (9. i 10. kadeti), Mihael (4. junior), Frane (6. senior 1), Danijel (7. senior 1), Stjepan i Marko (9. i 10. seniori), Đuro (6. senior 2) i Damir (13. senior 2)
Sve je to kamerom popratio i Goran Peić, a odličan video možete pogledati na
Od pljeskanja smo se pomalo i umorili i nije nam na pamet padalo ništa pametnije od uživanja na terasi odličnog restorana uz klopu i priče. Sunce se počelo spuštati pa smo i mi pokupili stvari, pojeli sladoled s nogu i uputili se prema kombijima. Preostalo je samo još dokotrljati se do Zagreba i usput dogovarati nove natjecateljske avanture.
Mali osvrt na organizacijske propuste!
Svako je natjecanje poseban događaj za svakog triatlonca i organizatori bi se trebali pobrinuti da ostane u lijepom sjećanju. Rovinj je ove godine bilo prvenstvo Hrvatske u supersprintu i na njemu su nastupali gotovo svi reprezentativci, kao i mnoštvo djece i rekreativaca. Upravo smo zato odlučili i istaknuti ono što bi se do iduće godine, uz malu pažnju i bolju organizaciju. moralo i moglo popraviti
Prije samog početka utrke nije bilo službenog brifinga i mnogi su se natjecatelji orijentirali uz pomoć gledatelja i navijača. Okrepa nije bila postavljena na izlasku iz tranzicije već na četvrtini trčanja. Uz to, voda je počela nestajati još tijekom utrke, a nakon nje jedina tekućina koju se moglo naći je sadržavala alkohol.
Nažalost, bilo je i ozbiljnijih propusta. Tranzicija nije bila postavljena pravilno i isti ulazak i izlazak omogućavao je natjecateljima neravnopravne uvjete koji su ovisili o tome gdje su postavili bicikl. Plivačka staza nije bila označena i bilo je nešto teže naći izlazak iz vode među parkiranim brodovima. Nažalost, nije bilo niti sigurnosne pratnje u čamcima, iako je voda bila ledena i mnogi su natjecatelji imali poteškoća s disanjem. Cesta je bila samo djelomično zatvorena za promet i mnogi su se automobili, unatoč trudu volontera na raskršćima, nalazili na cesti, zaobilazili vozače, naglo kočili i nepropisno parkirali. Auti i jedan oštar zavoj na kraju biciklističkog dijela na skliskim kockama rezultirao je padovima i ozlijeđenim natjecateljima.
Uz mrvu mara, nadamo se da će idući triatlon u Rovinju biti još bolje, sigurnije i brojnije natjecanje kojem ćemo se veseliti.