Intervju sa našim Ognjenom Stojanovićem

  1. Kako gledaš na ovu sezonu, jesi li zadovoljan sa onime što si postigao?Jesi li uspio ispuniti svoje ciljeve?

 

Ova dugačka sezona u kojoj sam odradio čak 13 ITU trka oilmpijskog triatlona, uključujući i Državno prvenstvo kao i trku u Splitu što je 15 olimpijskih u jednoj sezoni bih generalno okarakterisao kao uspešnu. Bilo je par uspona, dosta padova, tj par dobrih i odličnih rezultata, malo više onih manje dobrih i loših ali to je sastavni deo triatlona na svetskom nivou. Ja uvek kažem da u ovom našem sportu važi računica da “imaš jednu super trku, pa 9 manje dobrih trka” i tako u krug. Za mene ova sezona pre svega predstavlja ogromno iskustvo, neopisivo zaista. Takmičio sam se na svim kontinentima, na svim nivoima sa svim najboljim triatloncima na svetu. Jednostavno mnogo novih stvari za koje će trebati vremena telu da absorbuje stoga beneficije od ove sezone očekujem tek u budućnosti i u predstojećoj sezoni.

Što se tiče ispunjenja ciljeva mogu reći delimićno. Na početku sezone sam napisao tri cilja u svoj dnevnik treninga, prvi sam ispunio, drugi nisam, međutim imao sam peh na Svetskom prvenstvu stoga ostaje da pogađam da li bi ga ispunio ili ne da nisam pao u prvom krugu u Pekingu, a treći cilj je bio vezan za U23 Evropsko međutim zbog ITU Svetskog kupa koji mi nosi važne bodove za London, za razliku od Evropskog U23 koji nema bodove, nisam učestvovao na Evropskom stoga nisam bio u mogućnosti da ispunim taj “treći cilj”.

 

  1. Je li bilo kakvih ozljeda kroz sezonu, ili nekih teških trenutaka gdje si gubio motivaciju?

 

Da kucnem u drvo ni jedne. Mislim da sam imao manji bol u kolenu zbog kojeg sam propustio jedan trening, to je bilo sve. Stoga je to glavni razlog zbog čega moram biti srećan prethodnom sezonom, zdravlje je uvek na prvom mestu jer kada ste zdravi sve je moguće postići, i obrnuto, džaba sve ostalo ako niste zdravi.

Bilo je par težih trenutaka ali sve je to uobičajeno, jer ipak sam svugde uglavnom putovao i boravio sam što ipak pridaje dodatan pritisak.

 

  1. Dosta si putovao, uistinu si malo boravio u rodnome kraju. Kako je to utjecalo na tebe?

 

Svakako mi je donelo jedno novo iskustvo. Volim da kažem da ne postoji univerzitet ili škola na svetu koja me može naučiti tome ili mi dati to iskustvo koje sam stekao putujući sam i rešavajući razne probleme koje život nameće. Nije lako, mada ja sam se rano osamostalo i počeo da putujem sam odmah čim sam napunio 18 godina, tako da sam navikao, a i iskren da budem nisam previše vezan za porodicu stoga mi ne predstavlja problem da budem po nekoliko meseci van kuće.

A i danas u ovom “virtuelnom” dobu uz skype i internet nikada se ne možete osećati toliko daleko, jer je vrlo jednostavno ostati u kontaktu sa najbližima.

 

  1. Ima li koja utrka da će ti posebno ostati u sjećanju?

 

Naravno, one najuspešnije prirodno teže da se više “provlače” kroz misli, a ona loše teže da se što pre zaborave. Svakako da je pobeda na Pan Američkom kupu i Ibero Američkom prvenstvu jedan svetao moment u sezoni. Potom su tu svetski kupovi na kraju sezone koji su generalno jako loše prošli ali sam konačno uspeo u misiji da postavim plivanje na željeni nivo, stoga sam zaista zadovoljan plasmanima od 13 do 7 mesta na plivačkom segmentu, jer je to bitna odskočna daska za budućnost. Tu je i trka u Splitu na kojoj sam zaista imao fenomenalan osećaj i formu, mogu reći da sam praktično bio i u životnoj formi jer sam tempirao Svetsko prvenstvo u Pekingu koje je bilo nakon Splita i pre kojeg sam boravio na visinskim pripremama u Švajcarskoj.

 

  1. Kakvi su ti planovi za sljedeću sezonu?

 

Planovi za predstojeću sezonu obuhvataju kvalifikaciju za London svakako i deo do kraja maja kada se podvlači crta i odlučuju konačni učesnici Olimpijskih Igara je svakako kompletno posvećen ITU bodovima, a potom u zavisnosti od kvalifikacije bitan cilj predstavlja Evropsko U23 prvenstvo u Aguilasu, mestu nedaleko od Pulpija u kojem sam 2008-e imao odličnu trku i pobedio Evropski juniorski kup u jakoj konkurenciji. A tu je naravno i Svetsko U23 prvenstvno na kraju sezone u Aucklandu.

 

  1. Imaš li šta preporučiti ostalim mlađim triatloncima?

 

Najbitnija stvar u ovom našem sportu je strpljenje. Viđao sam desetine talentovanih mladih triatlonaca koji su nestajali tokom godina, iako su imali ogroman potencijal. Stoga zapamtite da je ovo “psihička igra” i da najuporniji i oni koji su najviše strpljivi uspevaju. Potrebno je mnogo godina konstatnog rada za velike rezultate, i nije strano da triatlonci koji su nisu previše uspešni na početku ili u mlađim kategorijama radom i strpljenjem dostignu visok nivo. Stoga treba uživati što je više moguće u tri jednostavne stvari – plivanju, vožnji bicikla i trčanju i biti strpljiv i vaše vreme će doći, samo je pitanje trenutka.

 

  1. Jesi li uz sve to našao i vremena za sebe, da se malo zabaviš?

 

Svakako, to je jedan od osnovnih, rekao bih uslova, za kvalitetan trening. Jer u suprotnom psihičko stanje ne bi bilo povoljno za trening. Balans je najbitniji u životu, naučio sam tokom godina, stoga za jak i konstantan trening esencijalno je pronaći vremena za sebe, zaboraviti na sport i opustiti se sa društvom, prijateljima, uz kompjuter, tv, bioskop, otići u kafić ili na žurku. To je jednostavno filter, jer ne treba zaboraviti koliko mi vremena provodimo u sportu, tako da je mozgu sa vremena na vreme potreban odmor i punjenje baterija.

Moram priznati da nije lako pronaći vremena, ali sve je pitanje volje.