Izdržljivost

Izdržljivost je kondicijska sposobnost organizma da rad određenog intenziteta (trenažna ili natjecateljska opterećenja) održava što duže vrijeme bez smanjenja efikasnosti. S obzirom da je izdržljivost sposobnost što dužeg obavljanja rada određenog intenziteta, a da je za rad potrebna energija, proizlazi da su energetski kapaciteti (odnosno funkcionalne sposobnosti) čovjeka glavne determinante izdržljivosti.

 Energetski kapaciteti

Energija za mišićni rad stvara se iz ATP-a (adenozin-trifosfata) čije su rezerve pri maksimalnom radu oko 2-3 sekunde.Stoga je potrebno vršiti stalnu resintezu ATP-a kako bi se rad mogao nastaviti i nakon 2-3 sekunde.

Resinteza ATP-a vrši se:

    1.  anaerobnim putem (bez prisustva kisika) i to na dva načina:
  • Pomoću kreatin-fosfata (CP) koji omogućava rad maksimalnog intenziteta do 10-tak sekundi te čini tzv. alaktatnu fazu.
  • Procesom anaerobne glikolize u kojem se glikogen razgrađuje do mliječne kiseline(laktata) i omogućava rad intenziteta približno 45% kreatin – fosfatne faze i dužine do oko 120 sekundi te čini tzv. laktatnu fazu.

U oba navedena slučaja resinteza ATP-a vrši se bez prisustva kisika te čini tzv. anaerobni kapacitet.

    2. aerobnim putem (uz prisustvo kisika)
  • Oksidativnim procesima u kojima se oslobađa energija za sintezu ATP i CP. Ovaj mehanizam resinteze ATP-a omogućava rad od oko 27 % intenziteta kreatin-fosfatne faze i traje približno od pete minute te čini aerobni kapacitet. Aerobni kapacitet predstavlja maksimalnu količinu kisika koju organizam potroši u jednoj minuti.

U vremenu između približno druge i pete minute resinteza ATP-a vrši se mješovito, odnosno anaerobno – aerobnim putem.

Pored energetskih kapaciteta na izdržljivost utječe i razina motivacije, osobine ličnosti, efikasnost biokemiskih procesa u mišićima, količina glikogenskih depoa itd. Zadnjih nekoliko godina sve veći broj autora naglašava važnost razvoja izdržljivosti kod sportaša neovisno o potrebama sportske specijalizacije.

Zašto?

Zato jer opća izdržljivost povoljno djeluje na efektivnost treninga, odnosno na sprečavanje nastajanja umora što bi imalo zaposljedicu smanjenje volumena treninga te omogućava realizaciju intenzivnijeg trenažnog procesa jer ubrzava oporavak između valova opterećenja i na taj način omogućava i širi izbor trenažnih metoda i sadržaja. Ona je također preduvjet je za efikasno korištenje ekstenzivne ili intenzivne intervalne metode, a posebno se to odnosi na ponavljajuću metodu. Velika preventivna vrijednost kod srčano-žilnih oboljenja te poboljšanje ukupnog psihičkog stanja sportaša, postavljaju ovu sposobnost ne samo na mjesto jedne od najvažnijih kondicijskih sposobnosti, nego i kao preduvjet razvoja drugih kondicijskih sposobnosti.
“Funkcije” izdržljivosti:
  • izdržljivost omogućava da se zadani intenzitet održi što duže vrijeme,
  • sprječava opadanje intenziteta koje nastaje zbog umora,
  • ubrzava oporavak organizma

Niti jedna kondicijska sposobnost nije razvrstavana na više različitih načina kao izdržljivost. Danas postoji veliki broj podjela izdržljivosti na osnovu raznih kriterija.

PODJELA IZDRŽLJIVOSTI

a)Obzirom na aktivnost energetskih mehanizama izdržljivost se dijeli na:
  1. aerobnu – energija se osigurava oksidacijskim procesima (uz prisustvo kisika).
  2. anaerobnu – korištena energije dobiva se anoksidativnim procesima (bez prisustva kisika), pri čemu se mogu razlikovati dva međusobno različita načina dobivanja energije: -anaerobno stvaranje energije uz proizvodnju laktata, pri čemu se energija dobiva procesom anaerobne glikolize te se naziva laktatni ili glikolitički. Anaerobno stvaranje energije bez proizvodnje laktata, tako da se energija dobiva od adenozintrifosfata (ATP-a) i kreatin-fosfata (CP-a). Ovaj oblik dobivanja energije naziva se  još alaktatni ili fosfageni. Međutim,kako ovakvo dobivanje energije traje vrlo kratko,nema razloga ovu komponentu uopće smatrati komponentom izdržljivosti.

b)S obzirom na vrijeme trajanja aktivnosti izdržljivost se dijeli na:

Kratkotrajnu (35 s do 10 min),

Srednjotrajnu (2 – 30 min) i

Dugotrajnu (od 10 min)

Jasno je kako ima preklapanja, ali netko je dijeli ovako, a netko onako pa je ovo “presjek” svih mišljenja

c)S obzirom na režim mišićnog rada izdržljivost se dijeli na:

-Statičku – izdržljivost u uvjetima izometričkog režima mišićnog rada.

-Dinamičku – izdržljivost u uvjetima izotoničkog ili auksotoničkog režima rada.

d)S aspekta primarnih motoričkih sposobnosti koje se koriste izdržljivost se dijeli na:

-Snažnu izdržljivost – karakterizirana je visokom jakošću s istovremeno dobrom izdržljivošću i posebno dobro razvijenom lokalnom otpornošću na umor.

-Brzinsku izdržljivost – sposobnost odupiranja umoru pri submaksimalnim i maksimalnim intenzitetima i pretežito anaerobnim osiguranjem energije u trajanju do oko 35 sekundi.

-Brzinsko-snažnu izdržljivost – sposobnost neuromuskularnog sustava da u uvjetima produciranja velikog impulsa sile održi zadani intenzitet rada što duže vrijeme.

na ovaj način možemo kombinirati različite sposobnosti s izdržljivošću stoga je efikasnija slijedeća podjela;

OPĆA
  • aerobna
  • anaerobna
SPECIFIČNA
  • aerobna
  • anaerobna
 Opća izdržljivost…
 Predstavlja sposobnost odupiranja umoru pri višestranim sportskim zahtjevima koji zahvaćaju više od 1/6 do 1/7 od ukupne skeletne muskulature. Neovisna je o specifičnosti sportske aktivnosti i čini osnovu za razvoj specifične izdržljivosti, kao krajnjeg cilja trenažnog procesa, sa svrhom postizanja optimalne izdržljivosti sportaša i primjene iste u situacijskim uvjetima. Opća izdržljivost može limitirajuće djelovati na lokalnu izdržljivost, posebno u smislu brzog oporavka nakon opterećenja, dok lokalna izdržljivost općenito ne može utjecati na povećanje srčanog  mišića kao jednog od glavnih čimbenika koji određuje razinu opće izdržljivosti. Prema dominantnom udjelu aerobnih, odnosno anaerobnih energetskih procesa moguće je razlikovati opću aerobnu i opću anaerobnu izdržljivost,

Opća aerobna izdržljivost

 Predstavlja sposobnost odupiranja umoru pri dinamičkom mišićnom radu (slijed dinamičkih kontrakcija) u kome je uključeno više od 1/6 do 1/7 ukupne skeletne muskulature, tijekom kojega intenzitet rada prelazi 50% maksimalne mogućnosti krvožilnog sustava i trajanja opterećenja od najmanje 3-5 minuta.

Sustav za prijenos kisika te biokemijski kapacitet mišića glavni su ograničavajući faktori razine opće aerobne dinamičke izdržljivosti.

Taj tip izdržljivosti vrlo se često poistovjećuje s općom izdržljivošću, iako predstavlja njenu   podvrstu.

Opća aerobna izdržljivost se razvija opterećenjima malog do srednjeg intenziteta s velikim trenažnim opsegom, što za posljedicu ima povećanje aerobnog kapaciteta kao i njegovog ekonomičnijeg iskorištavanja.

Aerobni kapacitet predstavlja osnovu za razvoj izdržljivosti uopće, čak i u disciplinama kratkotrajne izdržljivosti neophodan je njegov razvoj u visokoj mjeri, budući da omogućava ostvarivanje velikog volumena rada, nadvladavanje umora na natjecanjima dužeg trajanja te brži oporavak organizma nakon treninga i natjecanja.

Opća anaerobna izdržljivost
Predstavlja sposobnost odupiranja umoru pri dinamičkim aktivnostima submaksimalnogili maksimalnog intenziteta (npr. trčanje na 400, 600, 800 m). Karakteristika joj je stvaranje velikog duga kisika te visoke koncentracije laktata u krvi.

Visoka razina opće anareobne izdržljivosti ovisi prvenstveno o količini anaerobnih izvora energije (ATP, CP i mišićni glikogen) te o njihovoj efikasnoj razgradnji (enzimska efikasnost).

Aerobni kapacitet (transportni sustav za kisik) nema značajniji utjecaj na opću anaerobnu izdržljivost, iako se može zaključiti da veći aerobni kapacitet osigurava duže vrijeme anaerobnog opterećenja jer se mliječna kiselina razgrađuje uz pomoć kisika (1g mliječne kiseline zahtijeva oko 50 mlO2 ).

Takav oblik izdržljivosti u sportskoj praksi najčešće se naziva brzinska izdržljivost.

 

Fiziološke osnove treninga izdržljivosti

Trening izdržljivosti dovodi do promjena u različitim organskim sustavima. Pri tomu se bitno razlikuje utjecaj anaerobnih u odnosu na aerobne podražaje:
  • Povećanje kreatinfosfatnih i glikogenskih energetskih depoa,
  • Povećanje sposobnosti mišića da obavlja rad u stanju narušene homeostaze
    • promjene u srčano – žilnom sustavu
    • periferne promjene u mišićima

Nešto detaljnije o utjecaju aerobnih podražaja:

Srčano-žilni sustav
  • povećanje srčanog mišića i dilatacija srčane šupljine
  • povećanje udarnog volumena
  • povećanje minutnog volumena
  • poboljšan VO2 max
  • pad pulsa u mirovanju
  • poboljšana kapilarizacija
  • povećanje arterio-venozne O2 razlike
  • stabilizacija krvnog tlaka
  • poboljšana električna stabilnost miokarda

 Mišićni metabolizam

  • povećanje broja i volumena mitohondrija u ST- vlaknima
  • pojačana sposobnost rada enzima aerobnog metabolizma
  • povećanje glikogenskih rezervi
  • povećani udio metabolizma masti u dobivanju energije pri submaksimalnim opterećenjima

 Krv

  • povećanje ukupne količine krvi
  • relativno povećanje i promjena morfologije eritrocita
  • relativno povećanje hemoglobina
  • povećanje plazme u krvi
  • prošireni puferski kapacitet
  • jačanje imunog sustava

 Pluća – disanje

  • dublje disanje
  • povećanje minutnog volumena disanja
  • povišenje vitalnog kapaciteta
  • hipertrofija dišne muskulature

 Živčani sustav

  • razgradnja adrenalina
  • umirujuće djelovanje na živčani sustav
  • poboljšano funkcioniranje živčanog sustava
  • vegetativni živčani sustav premiješta se u smjeru parasimpatikogenog djelovanja

Endokrini sustav

  • povećanje volumena i efikasnosti funkcioniranja endokrinih žlijezda
  • poboljšana senzibilnost organizma prema djelovanju hormona

 Imunološki sustav

  • veća otpornost prema infekcijama i prehladama
  • pravilno dozirana aerobna opterećenja poboljšavaju tjelesni obrambeni sustav
  • intenzivna, maksimalna i iscrpljujuća opterećenja djeluju imunsupresivno (opadanje obrambenih sposobnosti organizma)